НОВИ СВЕТ

Стари свет се распада…

Све оно у шта сте веровали ће нестати под налетом енергије која долази…

Све погрешне поставке и вредности ће се рушити,

А ја ћу то са радошћу гледати.

Све лажне титуле,

Све наметнуте догме,

Сви лажни гуруи…

Све оно што су нам пропагирали као нормално, а болесно је, ће се оголети, и нестати.

Видећете ствари о којима нисте ни сањали.

Знам да долази наше време. Време људскости и доброте,

Време разума и лепоте.

Време љубави и радости,

Време саосећања и креативности…

Коме је овај систем , у који су нас убацили, био леп нека и даље остане у њему…

Нема више времена за губљење,

На трошење енергије на заблуделе…

Време је велике промене,

За оне до коске оголеле.

Спремне на велике подвиге,

За које треба храброст и смелост

Да себе старог забораве

И нови свет направе…

Са љубављу Јелена Нововић

НЕБЕСКИ ДАР                                                       Дуго си боравила у сопственој тами. Дуго си спавала умотана у беспуће,            Немајући снаге, ни воље да себе преобразиш…       Време је да светло ослободиш и допустиш му да обасја сваки скривени и мрачни део твоје нутрине, да страх од непознатог обрглиш прихватањем, Да све своје боли и туге, преокренеш мудрошћу у мир и радост. У реду је грлити буку сопствених мисли,Али лепше је слушати тишину која беседи.                             У мирном уму, олуја престаје, свака мисао сврси се предаје…Засијај јако, грлећи живот, заплеши дахом,Осети како у теби туче, један комадић од Њега узет.   Пронађи у свему Божански сјај, буди ко дете раздрагано, Узлети као орао,          И са висине посматрај свет. Осети ветар како те носи,                      Како ти ваздух пролази кроз кости. Осети слободу небеског ДАРА.      Буди у миру.            Буди у сада…               Са љубављу Јелена Нововић ❤️

-U zabitoj kineskoj provinciji živeo je siromašan Kinez koji je ceo život potrošio radeći najteže poslove, a da ništa do kraja nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kog je neizmerno voleo.Naučio ga je da čita i piše, uveo ga pomalo u kaligrafiju i to je bio sav kapital koji mu je ostavio kada je u dubokoj starosti preminuo. Neposredno pre nego što je izdahnuo, otac je izvadio dve kutijice: jednu crnu, a drugu belu i rekao sinu:- Na žalost, nemam šta da ti ostavim sem ovoga. I zapamti – dobro ih čuvaj. Kada ti jednog dana bude teško, nesnosno teško u životu, otvori belu kutijicu. Crnu čuvaj, i otvori je kad osetiš da si najsrećniji u životu.Mladić je dostojno ispratio oca, a onda je spakovao svoju činiju za hranu, štapiće i one dve kutijice i krenuo u svet da zaradi svoju porciju pirinča. Radio je najteže poslove kod gazda koji su ga izrabljivali, nesrećan i beznadežaan. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi. Jednog jutra se probudio, potekle su gorke suze i mladić je rešio da se ubije. Setio se očeve bele kutijice. Otvorio je i drhtavom rukom razvio malu pirinčanu hartiju na kojoj je pisalo: I ovo će proći!Shvativši ovo kao očev amanet za dalje življenje, nije se ubio. Zaputio se ka obližnjem gradu. Na ulazu u grad stajala je kolona nepismenih seljaka koja nije mogla da uđe kroz gradsku kapiju, jer niko nije umeo da pročita šta piše na velikoj tabli. Mladić je prišao, pročitao im glasno šta piše i pomogao da prođu. Kroz nekoliko dana provedenih po gradskim trgovima, potražio ga je maleni Kinez i rekao mu da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna da čita i piše. Dobio je posao kod strogog plemenskog starešine. Radio je teško, ali mirnih ruku i čista srca. Svima je izlazio u susret. Gradski starešina je bio pravedan čovek i znao je da uzvrati svome pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo brzo mu je odvojio i deo u svojoj kući gde je mladić počeo da živi. Sve se promenilo. U godinama koje su usledile, postao je gazda malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, radio je sve umesto samog gradskog starešine, koji mu je poverio i svoju ćerku. Zajedno, u ljubavi, njih dvoje su rodili mnogo dece. Složno su uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmera.Jednog dana sedeo je na tremu, gledao bezbrižno u daljinu i shvatio da je savršeno srećan. Setio se svih svojih očaja, svoje želje da svojevremeno umre, setio se oca. I one druge kutijice koju mu je otac na samrti dao.Otvorio je i drhtavom rukom razvio malu pirinčanu hartiju na kojoj je pisalo:- I ovo će proći!

Tornado

Ne izvrćite reči,
Koje ne razumete…

Ne lažite sebe,
Dozvolite da
vas istina oslobodi…

Ne gasite svetlo
Sopstvene duše
Pustite duhove prošlosti
Da se sruše.

Ne tražite greške
Tamo gde se
Ljudskost brani
Ne dajte da se neznanjem
Zlo hrani.

Osvestite snagu
sopstvenog bića,
Dopustite da
svesnost razbije iluziju
I lažnu sliku postojanja

Nije svakom dato
Da gleda kako se raspada
Da bi se nanovo sastavio

Istina neće biti upakovana
U ukrasnu kutiju sa mašnom
Kao što je to do sada bilo…
Već će vas udarati kao moćni talas
Razbijajući sve u šta ste verovali,
Pa i u to ko ste vi sami…

Spremite se, ulazimo u tornado
Ko se bude držao starog
Ostaće u vrtlogu…
Ko se bude prepustio
Biće katapultiran u jedan drugačiji svet…

Isceljenje

Neka Božanska iskra u meni osvetli sve ne osvešćene delove koji me nanovo vraćaju u iste događaje,
Sve moje duboko zakopane povrede
Sada neka progovore, neka kažu sve što imaju i jednom zauvek nestanu
Sva moja predačka zevetovanja, neka se razvežu i oslobode
Svi moji fragmenti duše neka mi se vrate i sjedine u celinu…
Ja sam Božanska, ljubavna, svetlosna…
Ovde sam sa višim ciljem
Došla sam da kroz osvešćivanje emocija uzdižem svoju svest na viši nivo postojanja…
Nisam ovde da tavorim, ovde sam da postojim…
A znam kako je živeti u skladu
Plesati, radovati se… Voleti
Grlim i mazim sve zanemarene, ranjene i nepodržane delove unutrašnjeg deteta…
Nežno prihvatam da sam pogrešno posmatrala sebe, ne videvši širu sliku…
I dozvoljavam sebi da budem blaga i strpljiva u ovom procesu osvešćivanja i isceljenja…
Zahvalna sam, i kad pomislim da sam se izgubila, nekako pronađem put, i vratim se sebi🪽💮✨🪷
Neka nas ljubav preplavi
Naka nas blagost isceli


Sa ljubavlju Jelena💕

Свитање

Кад нестану боје,
Кад сивило и црнило украду шаренило,
Када сенке почну да се крећу
влажним и мрачним ходницима подсвести,
кад душу прекрију сабласни јауци,
Знај да тада неко узвишен
ставља на тебе огртач мудрости
Да мудро бираш путем којим ћеш кренути,
у тој најтамнијој ноћи
Ноћи душе…

Анђео светлости пали ти бакљу
Да разазнаш шта је илузија, а шта стварност постојања…
Увек је на теби одлука та,
да бдиш или да преспаваш,
јер немаш снаге истини у очи да погледаш.
Ти си тај који је изабрао да сав свој терет кроз живот носиш
Да све своје боли, у срце склониш, да дођеш овде у ову форму и играш улоге на своме трону.
Трон је привидан и лако се руши, кад схватиш да све то не служи твојој души, кад твоја сврха тапка у месту, јер желиш да погодиш још једну мету…

Сав лажни сјај и бљештаве перле
Могу ти дати само оно што вене, оно што трули и нестаје лако,
Што није вечно и гаси се, као палидрвце под налетом ветра…

Одгоре шаљу знакове разне, анђели, старци и ројеви светлосни, да ти пут буде по твојој мери,а не по жељи..

Упали светлост сопствене душе
Ућуткај јауке што те гуше
Разгали ватру унутар бића
Нек сагори таму и отера сенке
Да будеш право Божанско дете…

Нека опет се боје око тебе роје
Нека ти коса на цвеће мирише
Нека ти у очима светлуцају искре
Нека те свитци у ноћима прате
Док идеш храбро у нове дане
Где требаће ти сва твоја снага
Да издржиш све до великог свитања… ✨

Са љубављу Јелена

Živimo svoju svrhu

Sada kada znamo svoju svrhu, a ona je da spoznamo ko smo i da budemo Svetlost i Ljubav, dajmo sve od sebe da je živimo. Dajmo samima sebi obećanje da ćemo živeti u skladu sa tim… Potrebni smo… Svako od nas je poseban i neophodan u procesu stvaranja novog sveta na Zemlji. Mesta koje će svima nama biti raj… Mesto Ljubavi, Svetlosti… Energije. Zamislimo u našim glavama kako je divan taj svet… Bez mržnje, ratova, nerazumevanja… Samo Lepota, Ljubav, Radost… Sve je onako kako treba… Zemlja je prelepo mesto za život… Puna vegetacije… Života. Zamislimo da su sve vode ponovo kristalno čiste i da iz njih pijemo bez bojazni, zamislite da imamo neograničenu količinu energije za korišćenje, bez da nam je za to potreban novac… Da su sve životinje slobodne i neugožene… Zagađenosti nema, jer sve je divno i mi živimo u skladu sa tim… Znam da svako od vas ovo oseća duboko unutar sebe… Osvestimo… Živimo u skladu… Neka Zemlja, Gaja, bude prelepo mesto za nove koji dolaze, a biće prelepo zahvaljujući nama…
Volim vas❤❤❤

Текст из 2015 године, и даље врло актуелан😍✨

Čuvar sna

Noć tamna, u kojoj grad okupan. kišom spava. Svetlucaju ulične svetiljke, i čuju se samo kapi kiše koje udaraju po preostalim listovima na već skoro ogolelom drveću.

Ova noć je ispunjena neodsanjanim snovima i tajnama koje se čuju sa uštirkanih jastuka, koje dvoje ljubavnika, jedno drugom na uvo šapuću…

U jednoj sobi i dalje gori svetlo. Širi se miris lavande i pomorandže iz uljane lampe…

Na stolu upaljeno nekoliko sveća koje osvetljavaju prelepo lice mlade žene

Ona sedi za stolom držeći pero, rumenih obraza, raspuštena kose, gledajući zamišljeno kroz prozor koji je ukrašen kapima kiše…smišljajući poslednje redove svoje knjige

Ne želi da propusti trenutak inspiracije, jer je sad osetila da ga ima i da će se kroz nju spustiti sve ono što je tako dugo priželjkivala.

Plaši se da zaspi, draže joj je noću da mašta i budna sanja, jer snovi nisu onakvi kakve bi želela… Kao da se neko prikrade i svu radost i ozarenost, pretvori u teskobu…

Često se jutrom budila potpuno iscrpljena od snova koji su je cele noći mučili, izvlačeći najcrnje slutnje i strahove…

Taman je ispisala poslednji red i onako srećna i zadovoljna spustila glavu na svoje ruke koje je postavila ispred sebe… I neosetno, umorna utonula u san…

Tako je slatko zaspala da nije toga bila ni svesna

Ušla je u svet koga se plašila, ali je sada ispred sebe videla jedno predivno svetlosno biće koje je gledalo u nju i blago se smešilo…

Pružio joj je ruku koju je ona prihvatila i krenuli su zajedno u jedan za nju nepoznati svet…

Straha nije bilo, samo lakoće i osećaja podržanosti. Shvatila je da to ima veze sa završetkom njene knjige i sa oslobođenjem nataloženih delova podsvesti. Izgleda da je mnogo toga pisanjem uspela da otpusti…

Osvestila je da je on došao kao čuvar snova, da je tu da joj pomogne da shvati da ona ima moć da sve negativne programe očisti, da sve nepoželjno skloni i zameni sadržajima koji su pozitivni…

Zahvalila mu se i rekla da će dalje moći sama, a on joj je poljubio ruku i rekao, „znaš gde uvek možeš da me nađeš“…

Sada spava i sanja, jedan potpuno jasan san, gde vidi sebe kako lebdi iznad grada, vidi i svetlost svoga stana, i sebe kako mirno spava….

Са љубављу Јелена Нововић