Ne gasite svetlo Sopstvene duše Pustite duhove prošlosti Da se sruše.
Ne tražite greške Tamo gde se Ljudskost brani Ne dajte da se neznanjem Zlo hrani.
Osvestite snagu sopstvenog bića, Dopustite da svesnost razbije iluziju I lažnu sliku postojanja
Nije svakom dato Da gleda kako se raspada Da bi se nanovo sastavio
Istina neće biti upakovana U ukrasnu kutiju sa mašnom Kao što je to do sada bilo… Već će vas udarati kao moćni talas Razbijajući sve u šta ste verovali, Pa i u to ko ste vi sami…
Spremite se, ulazimo u tornado Ko se bude držao starog Ostaće u vrtlogu… Ko se bude prepustio Biće katapultiran u jedan drugačiji svet…
Neka Božanska iskra u meni osvetli sve ne osvešćene delove koji me nanovo vraćaju u iste događaje, Sve moje duboko zakopane povrede Sada neka progovore, neka kažu sve što imaju i jednom zauvek nestanu Sva moja predačka zevetovanja, neka se razvežu i oslobode Svi moji fragmenti duše neka mi se vrate i sjedine u celinu… Ja sam Božanska, ljubavna, svetlosna… Ovde sam sa višim ciljem Došla sam da kroz osvešćivanje emocija uzdižem svoju svest na viši nivo postojanja… Nisam ovde da tavorim, ovde sam da postojim… A znam kako je živeti u skladu Plesati, radovati se… Voleti Grlim i mazim sve zanemarene, ranjene i nepodržane delove unutrašnjeg deteta… Nežno prihvatam da sam pogrešno posmatrala sebe, ne videvši širu sliku… I dozvoljavam sebi da budem blaga i strpljiva u ovom procesu osvešćivanja i isceljenja… Zahvalna sam, i kad pomislim da sam se izgubila, nekako pronađem put, i vratim se sebi🪽💮✨🪷 Neka nas ljubav preplavi Naka nas blagost isceli
Кад нестану боје, Кад сивило и црнило украду шаренило, Када сенке почну да се крећу влажним и мрачним ходницима подсвести, кад душу прекрију сабласни јауци, Знај да тада неко узвишен ставља на тебе огртач мудрости Да мудро бираш путем којим ћеш кренути, у тој најтамнијој ноћи Ноћи душе…
Анђео светлости пали ти бакљу Да разазнаш шта је илузија, а шта стварност постојања… Увек је на теби одлука та, да бдиш или да преспаваш, јер немаш снаге истини у очи да погледаш. Ти си тај који је изабрао да сав свој терет кроз живот носиш Да све своје боли, у срце склониш, да дођеш овде у ову форму и играш улоге на своме трону. Трон је привидан и лако се руши, кад схватиш да све то не служи твојој души, кад твоја сврха тапка у месту, јер желиш да погодиш још једну мету…
Сав лажни сјај и бљештаве перле Могу ти дати само оно што вене, оно што трули и нестаје лако, Што није вечно и гаси се, као палидрвце под налетом ветра…
Одгоре шаљу знакове разне, анђели, старци и ројеви светлосни, да ти пут буде по твојој мери,а не по жељи..
Упали светлост сопствене душе Ућуткај јауке што те гуше Разгали ватру унутар бића Нек сагори таму и отера сенке Да будеш право Божанско дете…
Нека опет се боје око тебе роје Нека ти коса на цвеће мирише Нека ти у очима светлуцају искре Нека те свитци у ноћима прате Док идеш храбро у нове дане Где требаће ти сва твоја снага Да издржиш све до великог свитања… ✨
Sada kada znamo svoju svrhu, a ona je da spoznamo ko smo i da budemo Svetlost i Ljubav, dajmo sve od sebe da je živimo. Dajmo samima sebi obećanje da ćemo živeti u skladu sa tim… Potrebni smo… Svako od nas je poseban i neophodan u procesu stvaranja novog sveta na Zemlji. Mesta koje će svima nama biti raj… Mesto Ljubavi, Svetlosti… Energije. Zamislimo u našim glavama kako je divan taj svet… Bez mržnje, ratova, nerazumevanja… Samo Lepota, Ljubav, Radost… Sve je onako kako treba… Zemlja je prelepo mesto za život… Puna vegetacije… Života. Zamislimo da su sve vode ponovo kristalno čiste i da iz njih pijemo bez bojazni, zamislite da imamo neograničenu količinu energije za korišćenje, bez da nam je za to potreban novac… Da su sve životinje slobodne i neugožene… Zagađenosti nema, jer sve je divno i mi živimo u skladu sa tim… Znam da svako od vas ovo oseća duboko unutar sebe… Osvestimo… Živimo u skladu… Neka Zemlja, Gaja, bude prelepo mesto za nove koji dolaze, a biće prelepo zahvaljujući nama… Volim vas❤❤❤
Noć tamna, u kojoj grad okupan. kišom spava. Svetlucaju ulične svetiljke, i čuju se samo kapi kiše koje udaraju po preostalim listovima na već skoro ogolelom drveću.
Ova noć je ispunjena neodsanjanim snovima i tajnama koje se čuju sa uštirkanih jastuka, koje dvoje ljubavnika, jedno drugom na uvo šapuću…
U jednoj sobi i dalje gori svetlo. Širi se miris lavande i pomorandže iz uljane lampe…
Na stolu upaljeno nekoliko sveća koje osvetljavaju prelepo lice mlade žene
Ona sedi za stolom držeći pero, rumenih obraza, raspuštena kose, gledajući zamišljeno kroz prozor koji je ukrašen kapima kiše…smišljajući poslednje redove svoje knjige
Ne želi da propusti trenutak inspiracije, jer je sad osetila da ga ima i da će se kroz nju spustiti sve ono što je tako dugo priželjkivala.
Plaši se da zaspi, draže joj je noću da mašta i budna sanja, jer snovi nisu onakvi kakve bi želela… Kao da se neko prikrade i svu radost i ozarenost, pretvori u teskobu…
Često se jutrom budila potpuno iscrpljena od snova koji su je cele noći mučili, izvlačeći najcrnje slutnje i strahove…
Taman je ispisala poslednji red i onako srećna i zadovoljna spustila glavu na svoje ruke koje je postavila ispred sebe… I neosetno, umorna utonula u san…
Tako je slatko zaspala da nije toga bila ni svesna
Ušla je u svet koga se plašila, ali je sada ispred sebe videla jedno predivno svetlosno biće koje je gledalo u nju i blago se smešilo…
Pružio joj je ruku koju je ona prihvatila i krenuli su zajedno u jedan za nju nepoznati svet…
Straha nije bilo, samo lakoće i osećaja podržanosti. Shvatila je da to ima veze sa završetkom njene knjige i sa oslobođenjem nataloženih delova podsvesti. Izgleda da je mnogo toga pisanjem uspela da otpusti…
Osvestila je da je on došao kao čuvar snova, da je tu da joj pomogne da shvati da ona ima moć da sve negativne programe očisti, da sve nepoželjno skloni i zameni sadržajima koji su pozitivni…
Zahvalila mu se i rekla da će dalje moći sama, a on joj je poljubio ruku i rekao, „znaš gde uvek možeš da me nađeš“…
Sada spava i sanja, jedan potpuno jasan san, gde vidi sebe kako lebdi iznad grada, vidi i svetlost svoga stana, i sebe kako mirno spava….